Turkish Magic

Blog posvećen bogatoj tradiciji turske magije i vjerovanja. البوسنة والهرسك

30.04.2011.

Magical beliefs from Palestine

Gaza became the largest concentration camp in the history of mankind which lasts for over 40 years. With the world watching, Israel expelled millions of Palestinians from their homes, continuing their Nazi policy and killing innocent people without regard whether it is a small child, a woman or an old man. For them the Palestinians are a people that need to perish and without a doubt in that regard they are copying Hitler and Nazi Germany- anyone who watches the news will notice that Israel usually kills ten Palestinians, with no regards of the gender or age, for every solider they lose.

It is ironical that the people who are presenting themselves as victims of the holocaust are committing the same atrocities over the Palestinian people. The once "holly land" is everything but holly, today it is a land filled with blood of the worst crimes and everyday killings. The Israelites are no longer a people who experience genocide but a people who commit genocide.

But no matter what Palestine is still alive and breathing. We need to write and talk about Palestine and its people and we should never let the memory of Palestine fade from existence.

The Palestine people as well as the rest of the Arab world have a rich store of folklore and beliefs. The most famous beliefs relate to spellbound eyes and their detrimental effect on people, especially children. According to the beliefs in Palestine, if a child falls ill suddenly after a visit from guest and starts crying for no reason and starts to reject food, it is then believed that it had fallen prey to the guest's spellbound eyes.

The ritual of annulling spellbound eyes is usually done by the mother or some old lady surrounded by a couple of curious women that are anxiously observing the ritual.

To neutralize foreign evil the mother needs to take three fingers of flour and salt, that need to be clean for this occasion, and repeat the following magical formula:

„Bism al-ain, bismi en-nadra, bism el-hasud“. And then throw the salt and flour in a metal container filled with hot coals adding to that mixture some dust from four rooms, seven grains of barley, a piece of Alum, and then she takes one hair from all the present inhabitants of the house („min atarha“). If one knows for sure who has spellbound the child, then it is only necessary to take a piece of thread from that person. To the hot coal a couple of seed of incense are added and one needs to wait for the thick fog to form in which the child will be bathed while pronouncing the magical formula. While holding the metal container (bassat nar) the woman that is conducting the ritual circles around the child saying: „Smallah alek! Hawattak ballah udachiltak lallah...“.

The magical formula is repeated three times and then the woman dips hands into a prepared vessel full of water and shaking it off in the direction of the fire she pronounces: „Ih! Intefi ja uwenw bin nuwere! En-nar lamakanha wel-ain Allah la'anha“. If squeaking sound are heard coming from the fire, that is deemed as a good sign-the effect of spellbound eyes is disappearing. Animated by what she hears the woman continues with the pronunciation of another magical formula to neutralize the evil: „Takhat, sahat. Ain el-adu rahat kusch! El-ebid“.

But if the effect is not forthcoming then the present women whisper and conclude that the spellbound eyes have resisted the power of the fire. Because of this revelation everyone is awaiting for the fire to burn down and for all the ingredients to melt and for it to cool down and form some kind of a figure, mostly it is determined who caused the child to be spellbound, the evil starts to lose its power.

A detrimental item for spellbound eyes is garlic, as is believed in Palastine, whose smell keeps away most evil from human beings.

15.04.2011.

Nazar

  U Sivasu ljudi su skloni vjerovanju da iza svake nesreće ili šteta koja zadesi nekog čovjeka, stoku ili imetak stoji zao utjecaj urokljivih očiju. U skladu sa tim nalazimo veliki broj izreka koje se redovito mogu čuti u narodnim kazivanjima poput „Četrdeset uroka, jedan grob“, „Dvije krave ostavljaju bez mlijeka, dva mladića ostavljaju u svađi“.

Turske odžaklije, hodže i stari šamani poguban utjecaj nazara ili urokljivih očiju na čovjeku najbolje prepoznaju po simptoma koje oni izazivaju: glavobolja, križobolja, mučnina u stomaku, prekomjerena vlažnost očiju i trepavica. Prema njihovim kazivanjima urok se prenosi sa jednog na drugog čovjeka posredstvom očiju i jezika tojest pogleda i riječi.

U narodu se smatra da samo određene kategorije ljudi imaju moć uricanja.Urokljivci su ponajviše odrasle osobe koje je majka kao djecu odbila od sise pa ih nakon toga podojila neka druga žena. Izuzev tog slučajnog zadobivanja ovog negativnog epiteta svugdje po Turskoj se vjeruje da su plavokose osobe sa smeđim, plavim ili zelenim očima same po sebi zlokobnog pogleda. Za razliku od njih tamnopute osobe ne mogu nikog ureći.

 

Urokljiva osoba, koja je svjesna svoje negativne karakteristike, u susretu sa drugima, posebno djecom, prvo pogleda u pod a onda u nos osobe pored sebe kako bi tim skretanjem pogleda neutralisala prvi i najači negativni udar energije iz svojih očiju. Bila urokljiva ili ne, iz bojazni, dijete se pri milovanju štiti magijom riječi poput „Elemtere fiš kem gozleri šiš“ koja je vjerovatno najpoznatija od svih profilaktičkih basmi pored standardnog izraza „mašallah“.

 

 

                                                            Gašenje ugljevlja

 

 Gašenje ugljena ili komur sondurmek stari je mađijski ritual tjeranja zla koji se diljem Turske  najčešće praktikuje s ciljem da se pronađe urokljivac. Ritual uglavnom izvodi blizak ženski rođak bolesnika (majka, sestra,tetka i sl.), ponekad kombinirajući uz ovaj obred i magijsku praksu u cilju ozdravljenja ureknute osobe.

Za potrebe anuliranja uroka koriste se velika posuda sa vodom. Iz ognjišta uzimaju se se komadići ugljena (žar) i bacaju, jedan po jedan, u vodu. Ako su gosti bili taj dan u kući prva sumnja na ureknuće pada na nekog od posjetitelja pa onaj ko izvodi obred postupa na sljedeći način:

 

Za svaku osobu na koju se sumnja da je eventualni uzročnik dječijeg nemira i plača uzme se po jedan ugljen i baci u vodu. Prilikom spuštanja ugljena izgovori se ime sumnjive osobe te se nadoveže  „Ako je urekao/urekla neka potone?“. Čiji ugljen napravi najjači zvuk u dodiru sa vodom ili čiji ugljen padne na dno posude sa vodom smatra se da je ta osoba urokljivac. U slučaju da ima više osoba za koje se smatra da su krivci, uzima se onaj ugljen koji je pao najdublje u vodu, te se osoba čije je ime izgovoreno kada je taj ugljen bačen smatra sigurnim krivcem.

Nakon što se ugljen zagasi u vodi iz posude se uzima voda i daje bolesniku. Bolesnik tu vodu treba piti tri jutra na gladan stomak, te svaki dan treba prati lice, oči i bolna mjesta. Na kraju trećeg dana ostatak vode sa ugljenom bolesnik uzme i naginjući se tijelom prema naprijed prolije je unazad kroz svoje raširene noge. Tom prilikom ne smije gledati iza sebe kako bi uroci otišli zajedno sa prolivenom vodom.

Osim što im se gasi ugljen, salijeva olovo ili vosak djeca se od uroka štite različitim profilaktičkim obredima. Dječije se lice, posebno ako u kuću dolazi mnogo gostiju, nagaravi čađu, oko vrata ili ruke objesi mu se hamajlija zvana nazar bonđuku i slično. Idući dalje u Sivasu kada se dijete rodi obuče mu se nebesko plava košulja, kosa muškog djeteta se ne šiša tako da izgleda kao kosa djevojčice, ne smije se govoriti koliko dijete ima godina itd. Često se može vidjeti da je dijete obučeno u prljavu odjeću jer tako je sigurno da ga neće niko ureći.

 

                                               Zaštita imovine

 

No ne treba zaboraviti kako uroci ne pogađaju samo djecu već njihov opseg djelovanja je mnogo širi i veći. Sve ono što čovjek može da vidi ili pohvali pada pod uticaj nazara. Posebno rizična kategorija su ono od čega ljudi preživljavaju. Tako kada neki seljak ima problema usjevima na njivi ili stokom on se za pomoć obraća nekom lokalnom odžakliji. Prije polaska seljak će sa sobom ponijeti malo brašna koje će ovaj zamjesiti u vodi bez kvasca i soli. Iznad zamućenog brašna odžaklija izgovori samo njemu znane magične riječi a onda otkida male komade tijesta i baca ih u vatru. Ako se komadići napušu i rasprsnu u vatri onda je to odžakliji siguran pokazatelj da su za sve probleme koje muče seljaka krivi uroci. Uvjerivši se u uzrok problema odžaklija će još proučiti nekoliko dova bolesniku i nakon toga seljak i njegova imovina sigurni su od urokljivih očiju cijelu godinu dana. Kao naknadu za učinjeni trud seljak će odžakliji ostaviti nešto novca ili brašna, bulgura itd.

Većina domaćinstava po seoskim područjima svoj dom i kućno ognjište štite od nazara na mnogobrojne načine, najčešće se na zid od kuće objesi oklop od kornjače ili ježeva koža. Drugi pak imaju običaj da u prag ulaznih vrata zakucaju konjsku potkovicu ili da dječiju cipelu objese na zid kuhinje.

 

15.04.2011.

DELI DIVANI

                    

 

 

 Turske hodže poznaju brojne zapise i tilsume čiji sadržaji su prepuni magičnih vefkova, zaklinjanja i uputa džinima kako i na koji način da izvrše neku ljubavnu ili drugu želju. Svaki od zapisa pravi se uz posebnu proceduru sa mastilom od šafrana, mošusa i ružine vode kako bi se proizveo što čarobniji efekat.

 

Sve zapise, bilo da se radi o arapskim ili turskim, hodža mora da pravi u dogovoru sa nekim džinom zaduženim za ostvarenje napisanog tojest nacrtanog. Tilsum ili talisman zapravo je magični simbol-ime nekog od mnogobrojnih duhovni bića koji se ponavljanjem bajalice, spaljivanjem, zakopavanjem, vješanjem na vjetrovito mjesto itd aktivira u smjeru ispunjenja željenog.

U nekim segmentima može se konstatirati da je turska talismanska magija čak bogatija od arapske i raspolaže kudikamo zamršenijim simbolima i oznakama džinskog svijeta.

 

Iako se tilsumi izrađuju za vrlo širok spektar ljudskih želja najčešće se ipak pišu za ljubav. Kada kod nekog anadolijskog hodže dođe onaj ili ona sa željom za ljubavnim sihirom hodža im prvo „otvara zvijezdu“ tojest gleda astrološku usklađenost njihovih znakova i planeta. Takav proces nije nimalo slučajan i nema toliko veze sa astrologijom koliko sa magijom, naime, hodža prema viđenom konstatira kolika je mogućnost da se može napraviti uspješna magija. Ukoliko su zvijezde dobro raspoređene hodža pravi sihir ili piše tilsum koristeći usluge onih džina koje služe dominirajuće planete nečijeg znaka.

 

 

                                       Moć zemlje sa mezara

 

 

 U narodnoj magiji Male Azije situacija je znatno drugačija i tu su odžaklije znatno eksponiranije od hodža. I sistem rada je posebniji pa se stoga pri izradi sihira koriste razne vrste namirnica i rekvizita od šećera, soli, jabuke, jajeta ili pera crne kokoške, starog katanca, zmijske kože, čvorova i ostalog.

Ona zemlja koju odžaklija ili neko drugi uzme sa groba naziva se mrtvačka zemlja i za nju se pretpostavlja da ima veliku mađijsku moć. U crnoj turskoj magiji vračare njome omađijavaju muškarca oduzimajući mu spolnu moć. Za takvu nakanu vračari je dovoljna samo jedna šaka mrtvačke zemlje koju ona zamjesi u čaši vode prikupljenoj sa sedam česmi. Od tog blata ona zamjesi kuglicu i ostavi je da se osuši ispod nekog drveta. Nad osušenom lopticom sedam puta se ponovi sura „Tebet“ i otpuhne se.

Posebnu moć ima zemlja uzeta sa groblja ispod čempresa. Vračara prije nego li je uzme tri puta prođe u krug oko drveta sedam puta ponavljajući ime osobe za koju će raditi sihir i na kraju puhne na lijevu stranu. Pošto zemlju donese kući stavi je na sedam kašika. Time je započela sa „vezivanjem“ koje završava tako što nad svakom kašikom kaže „Neka N.bude svezan“.

 

 

                                             Obenđijala sam ga

 

 Turkinje su tradicionalno sklone prakticiranju magijskih rituala bilo da se oni tiču liječenju nekih bolesti, otvaranju sudbine (fal ačmak) ili pak ljubavnih čarolija poznatih u narodu pod nazivom deli divani (neka poludi). Ove čarolije obiluju upotrebom različitih tilsuma, mrtvačke zemlje, zrna graha, soli, pramenova kose itd.i smatraju se vrlo učinkovitim sihirima.

 

 U onim jednostavnijim magijama djevojka željna pažnje i ljubavi nekog momka pred spavanje uzme tri ljute crvene paprike, izdubi ih i izvadi sjeme pazeći da ga ne pomješa jedno sa drugim. Nad svakom skupinom sjemenki iz tri paprike prouči suru „Tebet“ a zatim sjeme vrati nazad. Paprike potom zatrpa zajedno sa žeravicom pod pepeo. Odmah zatim udari desnom  rukom od zid ognjišta i baje: „Zid se raspao na tri dijela! Iz jednog je izišao čovjek, iz drugog džin a iz trećeg Ismailova vila. Čovjeka sam poslala u pećinu, džina u Kinu a Ismailovu vilu po N. (ime voljenog). Bez stajanje, bez odmaranja neka dođe k meni“.

Pošo je izgovorila bajalicu djevojka odlazi na počinak bez gledanja nazad.

 

 

 Djevojke često opsjedaju derviše po tekijama da im nauče molitve ili čarobne riječi na vodu, voće ili neki dio odjeće od voljene osobe kako bi uspjele osvojiti onoga ko im se dopada. Za jednu od tih prilika djevojka u tekiju odnese tri oraha nad koje derviš nauči. Čim dođe kući djevojka orahe oblijepi katranom i čeka da padne noć. Kada primjeti da se nebo osulo zvijezdama pogledom potraži sedmobrojne zvijezde (Vlašiće) i gledajući u njih nad svakim orahom kaže: „Izađoh na Erdžisi planinu, pogledah na Erveš vinograd; planina izgorjela, kamen izgorio. Niti je planina izgorjela niti kamen nego je izgorio moj dragi N.N. Suho izgorilo, sirovo izgorilo; niti je suho ni sirovo izgorilo već je moj dragi N.N. za mnom od ljubavi izgorio“. Potom se vrati u kuću i baca orah po orah u vatru govoreći svaki put: „Dragi Allahu, kao što ovi orasi na vatri gore tako neka sagori srce N.N.za mnom“. Zatim djevojka ide bez ijedne naknadno izgovorene riječi leći u postelju kako bi navodno te noći u snu vidjela čudo.

 

 Umjesto oraha djevojke često upotrebljavaju zrna ječma ukupno njih 40, inače, ovaj broj se često pored broja 7 pojavljuje u tursko-arapskoj magiji i očito ima veze sa poslanikom Muhamedom kojem je u 40 godini počela božija misija. Prije nego li pođe na spavanja djevojka sjedne pored vatre i držeći u ruci zrna ječma prouči na njih ovaj efsun ili čaroliju: „Tražim od Allaha zaljubljenog do ludila N.sina od toga i toga, pamet mu uzeh obenđijala sam ga, mir sam mu uzela obenđijala sam ga, sabur sam mu uzela obenđijala sam ga, srce sam mu uzela obenđijala sam ga. Ako leži, da ne legne, ako spava da ne spava, ako jede da ne jede, ako pije da ne pije, dok mene ne vidi da se ne smiri. Postelja mu zmija bila, uzglavlje mu guja bila, sebi sam ga načinila asurom, sebi sam ga zarobila. Huuu đevzuruhu“. Ukoliko joj dragi na kog se namjerila ne dođe te večeri u ašik djevojka ne odustaje sa efsunom već ga ponavlja naredne večeri.

 

 

 

 

15.04.2011.

Hidirllez (Hıdırellez)

                                                          HIDIRLLEZ

 

 Kod turskog naroda pored Bajrama slavljenje Hidirlleza (6.maj) zauzima značajno mjesto. Praznik posvećen dvojici evlija Hidru i Ilijasu tradicionalno slavi se svake godine u prirodi pored visokih šumskih stabala te pokraj hajr izvora i česmi. Po pravilu svako mjesto ili selo ima izabrano mjesto gdje se svake godine praznuje, igra i pjeva. U prošlosti Hidirllez se isključivo slavio u blizini tekija, turbeta ili mezara evlija, bogobojaznih i pobožnih ljudi.

Uoči ovog praznika među narodom osjetno se uočava solidarnost i bliskost pa komšije između se dijele mlijeko onim porodicama koje nemaju stoku za muzenje. Sa tim mlijekom domaćice prave razne pite i sutlijaše. Peti maj najvećim dijelom obilježava kuhanje posebno onih jela sa tjesteninom ili u kojima su sadržana jaja, paksimeti i druge delicije. Na prazničnom meniju obavezno se mora naći i kruh od slanutka.

Prema nepisanom pravilu na peti maj se uglavnom spravljaju jela bez mesa dok se na Hidirllez kolju i peku janjci i jarad.  Spremljena hrana servira se u velikim tepsijama takozvanim demirlijama, koje  se još nazivaju i „red“. Na njima se serviraju jela po ličnom ukusu i izboru. U nekim selima, ova tepsija se naziva „teferidž tepsija“ i svaka od njih standardno sadrži nekoliko vrsta pita, kuhanog kukuruza i bar jedno pečeno pile.

Poziv na proslavu Hidirlleza vrši ona osoba koja je „kupila“ spomenutu teferidž tepsiju. Svake godine druga djevojka kupuje tepsiju sa tim da pri kupnji ništa ne plaća tojest riječ je o simboličnom gestu.

 

Noć kad se otvori nebo

 

 Hidirllez noć koja spaja 5. i 6. maj obilježena je mnoštvom vjerovanja i rituala čije korijenje treba tražiti u animizmu i drevnom šamanstvu. U ovoj noći, prema turskom vjerovanju, nebo se otvara i upravo zbog toga najidealnije je vrijeme za upućivanje molitvi i želja. Tako, kako bi osigurali dobro zdravlje do sljedećeg praznika narod na mladice ruža objesi različite predmete, najviše odjeću. Uoči Hidirlleza narod često pogledava u pravcu brda i planina, naime, ako vide kakav sjaj smatra se da se na tom mjestu nalazi zakopano blago.

Dan uoči praznika žene sakupljaju 40 vrsta biljaka, najviše majčine dušice zbog ugodnog mirisa. Prikupljeno bilje potopi se u kantu sa vodom koja se u zoru Hidirlleza procjedi a bilje odstrani. Sa vodom se odlazi na neku uzvišicu ili brdo i tu opere kosa. Vjeruje se da će kosa dotične osobe biti duža, zdravija i svjetlija što je god brdo veće.

Na sam praznik ne smije se spavati. Ako neko zaspe u narodu se vjeruje da će mu cijela godina proći u spavanju. Osim ovog, praznik obiluje i drugim zabranama; ne smije se uzimati sapun ili makaze u ruke, ne valja mjesiti kruh jer se moće kvariti brašno tokom cijele godine niti prati veš zbog bojazni od grada. Isto tako nije dobro raditi nikakav posao po njivi ili u dvorištu.

 

Dan za želje

 Ono što je karakteristično za praznovanje Hidirlleza svakako je ritual zvan „drvo želja“. Pod tim pojmom se misli na bilo koje drvo koje narod odabere, najviše po razgranatosti, pa se na njegove grane objese komadi stare i pocijepane odjeće na kojim su ispisane mnogobrojne želje. Adet za sve one koji idu ka drvetu jeste da kod kuće klanjaju dva rekata, kako bi im Allah uslišio željeno.

U Gaziantepu već tradicionalno sva odjeća sa napisanim željama se, nakon praznika, pokupi sa drveta i baci u rijeku Alleben. Narod praktikuje još jedan oblik rituala želja. Ubere se nekoliko vrbovih grana i iznad njih se po 40 puta ponove sure Fatiha i Ihlas. Nakon toga se pomisli želja i grane bace u rijeku.

U Turskoj postoji izreka vezana za ovaj običaj a koja kaže: „Donesi mi Hidirllez, a ja ću tebi pokazati svoje želje“.

 

Mlinarevo kolo

 U prošlosti proslava Hidirlleza trajala bi po tri dana. Zadnji dan, uvečer, djevojke bi se uhvatile u krug da izvedu tradicionalno kolo koje je vrlo staro i u novije vrijeme vrlo se rjetko igra. U sredini kola stala bi jedna osoba koja će glumiti mlinara koji melje brašno tojest zemlju. Djevojke se pohvataju u krug oko mlinara pjevajući narodnu pjesmu pod nazivom Mlinarevo kolo. Ona bi se pjevala sedam puta nakon čega je brašno samljeveno. Svaka od prisutnih djevojaka uzme šaku brašna (zemlje) i nosi je kući. Nakon proslave „brašno“ se posipalo po hambarima zbog vjerovanja da će to donijeti berićet i plodnost tokom godine.

 

 

14.04.2011.

YEDİ RENK İPLİK

 Sıtma hastalığı az görülür doğuda, iştahsız, cansız, renksiz çocukların adı, "sıtmalı çocuk" tur. Sıtmalı çocuğun koluna okunmuş, öflenmiş yedi renk iplik bağlanır. Cansızlık, kansızlık süresince iplikler çözülmez.

Hastanın dalağım keserler ayrıca: Dalağı kesecek adam, elindeki baltayı hastanın dalağına vuracakmış gibi yukarıdan indirir. Hasta korkar. Adam, dalağın üstüne tükürür, tükrüğü eliyle bütün gövdeye yayar. Başlar ovmaya Dalak kesimi yapılan çocuk bir hafta yıkanmaz.

Sarılık hastalığında "keramet' yine hocada. Ülç sabah hastayı aç karnına okur, üfler.Dördüncü salbah hastanın sırtını camla çizer. Çizik yere muska suyu akıtır. Bu su ile kan karışır birbirine.Hastayı, miras altın suyunda çimdirmek de bir tedavi yolu sayılır.

13.04.2011.

Po nalogu hazreti Fatime

Uroci, strah, crvenilo kože, glavobolja samo su neke od bolesti sa kojima se ljudi, a posebno mala djeca, susreću tokom svog cijelog života. Za svaku od navedenih tegoba turski narod vjeruje da nije dobro da se ne liječi pošto svaka bolest koja se na vrijeme ne tretira prijeti da "zastari" ili uzrokuje nepovoljna duševna stanja. Lijek za takve boljke čiji se uzročnici uglavnom traže u natprirodnim uticajima tradicionalno se nalazi kod mnogobrojnih hodža i odžaklija.                                                     

 Odžaklija ili ono što bi se u Bosni moglo nazvati stravarkom označava narodnog iscjelitelja koji posjeduje znanje liječenja, često samo jedne bolesti. U svakom selu ili mjestu po Turskoj postoji i po nekoliko takvih iscjelitelja kojima se ljudi obraćaju za liječenje različitih bolesti. Najviše posla i danas imaju one odžaklije koje raspolažu umijećem salivanja olova pošto se ovim ritualom uspješno mogu anulirati strah i uroci. Za razliku od turskih kod bosanskih stravarki rekviziti su svedeni na minimum. Jedna anadolijska odžaklija osim elementarnih stvari poput olova, posude za vodu i crvene marame, uza se drži cijeli arsenal instrumenata: nož koji nikad nije dotakao krv, sito, makaze, igla i konac, komadić kruha, sol, tepsija, šećer, dječija cipela, kamen, zemlja itd.

Prije nego li pristupi salivanju olova odžaklija obavezno uzme abdest pa nakon toga nasred velikog sita postavi posudu sa vodom a oko nje poreda nož, ogledalce, malo soli i kruha, zrna pšenice i ječma. Pošto rastopi komadić olova u kutljači izljeva ga u vodu, držeći sito iznad glave bolesnika, obavezno tom prilikom gledajući van kroz prozor u pravcu neke planine ili visokog brda. Na kraju svog nadasve zanimljivog rituala, kada je analizirajući dobijene oblike u olovu apsolutno sigurna da je uspjela anulirati sve uzročnike ljudske patnje, nožem lagano dodirne bolesnika.

Neke anadolijske odžaklije poput Fatme Alparslan u posudu sa vodom stave nož, makaze, šiš i češalj pa čim ti predmeti padnu na dno ona izgovori "Allahu moj dragi - probodi! I ja sam probola, nožem sam sjekla, sa ključem sam otključala!". Vodom se bolesniku umije lice i potaru ruke i noge a on zatim pogleda kroz prozor napolje.

-Kad bolesnik umiven vodom pogleda van bolest će ga napustiti i izići kroz prozor", pojasnila je Fatma. No, ovdje se ne završavaju magična pravila koja prate ritual sa olovom. Prilikom napuštanja odžaklijine kuće ona će ispraćajući bolesnika reći mu "Allah šifa versin!" (Neka ti Allah da zdravlja!), na što će joj ovaj uzvratiti "Eksik olmajin" ili u prevodu na bosanski "I tebi svako dobro". 

Da bi uopće neka osoba mogla postati odžaklijom u Turskoj se vjeruje da mora imati destur (dozvola) ili izun od nekog prethodnika. Često se za tu priliku koristi sinonim "dobiti ruku" pošto bez toga od salivanja olova nema nikakve koristi. Odžaklija se postaje i intervencijom više sile uobličene u liku hazreti Fatime. Većina odžaklija tvrdi da im se upravo ona jedne prilike pojavila u snu i promjenila život odredbom da pomažu ljudima. Stoga i ne čudi zašto svaki odžaklija, bilo da je muškog ili ženskog spola, hazreti Fatimu doživljava kao svoju drugu, duhovnu, majku uz čiju pomoć liječi. Pojavljivanje u snu zapravo je izravno dobijanje destura od svetice čemu uostalom svjedoči na jedan način i najpoznatija turska basma: "Ovo nije moja ruka, ovo je ruka naše majke Fatime!". Istovjetno vjerovanje nalazi se i kod bratskog bošnjačkog naroda, skoro svaka stravarka prije nego li počne salivati strahu tri puta ponovi "Draga moja hazreti Fatime, draga moja majko, reci svom ocu Muhamedu pejgamberu...".

Nadovezujući se na sve do sada rečeno zanimljivo bi bilo primjetiti kako se u turskim vjerovanjima oko destura ili liječničke dozvole pojavljuje još jedno vjerovanje, naime, odžaklije su najčešće osobe koje su dobile putem sna dozvolu od hazreti Fatime da liječe. One tu dozvolu mogu, kada im starost ili bolest onemoguće daljnju praksu liječenja, predati drugoj osobi koju odaberu za svog nasljednika u čemu svemu dolazimo do zaključka kako je Fatimin dar vječan jer se može prenositi i predavati nebrojeno puta.

Odžaklija dok izljeva rastopljeno olovo u posudu sa vodom govori više za sebe: "Korku mu der, nazar mu der, eger korku dansa nazardansa ben sevap..." U međuvremenu vrelo olovo pri dodiru sa hladnom vodom stvara različite oblike koji i neiskusno oko mogu podsjetiti svojim izgledom na neki predmet, životinju ili ljudsku figuru. Pažljivo osmotrivši olovne oblike odžaklija se prvenstveno vođena intuicijom odlučuje za jedan oblik a zatim "krivca" zamota u čistu krpu koju će bolesnik nositi uza se naredna 24 sata i nakon toga baciti niz rijeku.                                                            

  U Istanbulu olovo često zamjenjuje prikupljeni vosak od sedam svijeća iz sedam različitih kuća. Korištenjem voska na neki način pomiče se opseg rituala koji se tada uglavnom usmjerava na otkrivanje uzročnika tegobe da bi se odmah nakon toga prozreto zlo uništilo na raskršću. Kao i većina turskih rituala i ovaj se provodi tokom tri uzastopna petka. Pošto odžaklija pomješa vosak sviju svijeća i istopi ga na vatri pusti ga da kaplje u posudu sa vodom. Dok to traje pažljivo posmatra oblike koji plutaju po površini trudeći se otkriti u nekom od njih najveću sličnost sa nekim predmetom ili životinjom. Za onu figuru za koju procjeni da bi mogla eventualno predstavljati uzročnika ljudske tegobe odžaklija namjenjuje posebnu sudbinu. Naime, voštana figurica se odnosi na neko veliko raskršće i zakopava u sam centar kako bi bolesnikom mogao svakog petka dolaziti i gaziti po njemu.

Raskršće u turskim magijskim shvatanjima predstavlja smetljište ili odlagalište sihira i nameta pa se kod ovog naroda već vijekovima tradicionalno zlo "razbija" upravo na raskrsnicama što je uostalom praksa i svih balkanskih naroda.

Turkish Magic
Web Development
Web Development
Web Development
Free Counter

Powered by Blogger.ba